Najveći se dio imena naselja u kojima su se odrazila antička imena gradova nalazi u priobalju. Tako se, primjerice, ojkonim Cavtat dovodi u vezu s latinskom imenicom civitas ‘grad’ jer su se po predaji stanovnici Epidaura preselili u obližnji Dubrovnik, pa se Cavtat prozvao Civitas Vetus ‘Stari Grad’. Da su se i Hrvati služili sličnim načinom imenovanja, dokaz je ime Stari Grad za drugo naselje po broju stanovniku na otoku Hvaru, koji je svoje staro ime Hvar (grč. Pháros) prepustio novomu otočkom središtu – današnjemu gradu Hvaru. Da su Hrvati preveli antičko ime drugoga po važnosti grada u Dubrovačkoj Republici, nazvali bi ga Blato ili Kali, a ne prilagođenim imenom Ston, Motovun bi možda postao Brdovac, Labin Brijeg ili Bjelograd, SkradinStrmica, Zadar možda Vodice, Split Brnistrovo (prema jednome je tumačenju ime dobio po sredozemnoj biljci brnistri), a u imenu bi se Trogir odrazio neki lik povezan s imenicom jarac. Antička su se imena odrazila i na kopnu. Sisak bismo, primjerice, mogli prevesti u Trstenik, a u antičkim ojkonimima Mursa (današnji Osijek) i Marsonia (današnji Slavonski Brod) sadržana je osnova *murs/*mors ‘blatište, kaljuža’ te bismo i njih (poput Stona) mogli „prevesti” u Kali. Po nazivima su pak životinja ime dobili neki naši otoci. Primjerice, Brač i Elafiti prozvani su po različitim grčkim nazivima za jelena.
Romanski se utjecaj protegnuo i na mlađa razdoblja. Tako je, primjerice, ojkonim Kaštela,u kojemu je sadržan romanizam kaštel ‘utvrda’, srodan imenima koja sadržavaju imenicu grad u starome značenju ‘utvrda’ (npr. Gračac, Gradac, Gradiška ili Podgradina), a ojkonim se Pag povezuje s lat. pagus ‘selo’ te je srodan imenima Vas (usp. i Stara Vas nedaleko od Paga)ili Selo (usp. i Dugo Selo).
Turskoga su postanja imena naselja kao što je Čitluk ‘seoski posjed’ ili mnogi toponimi koji sadržavaju turcizam kula ‘utvrda’ (npr. Kula Norinska ili Široka Kula).Na sjeveru su mnoga imena naselja mađarskoga postanja. Gradić bismo Ilok hrvatski mogli nazvati Novigradom, Valpovo označuje plemićki posjed, Varoš grad, Aljmaš i Siget otok, ime bi se Daruvar moglo prevestiu Ždralograd, a imena Bjelovar (Bjelograd) i Vukovar (Vukov Grad) sadržavaju hrvatsku osnovu i mađarski završetak -vár. Ojkonim se pak Varaždin izvodi od mađarskoga varasd te je značenjski srodan toponimima Kaštela, Gradac i Kula u kojima su sadržani nazivi različitoga jezičnog postanja koji označuju utvrdu. Njemačkoga je postanja najvjerojatnije ojkonim Slavonski Šamac (od šamac ‘šanac, rov’).
U imenima su naselja očuvane mnoge danas uglavnom zaboravljene hrvatske riječi temeljnoga slavenskog postanja. Tako imenica resa u ojkonimu DugaResa označuje blatna, močvarna zemljišta baš kao i imenica hleb (od *hlębъ) u Hlebine koju bismo na prvu loptu mogli povezati s prehrambenim proizvodom (hljeb). Imena Brod i Prelog označuju gaz, tj. prijelaz preko rijeke. Na mjesto na kojemu postoji slano vrelo upućuje ime Slatina, a na vodoplavno područje Tounj. Metaforičkoga su postanja ojkonimi kao što su Čabar (od čabar ‘vjedro’) ili Čavle (od čavao), Stubica (usp. stubao ‘ograda na zdencu’) i Zabok (usp. bok), na vrstu tla upućuju ojkonimi Bisko (usp. *bisk- ‘pijesak’), Glina, Milna (usp. *mělъ ‘pijesak’), Molve (od *molъ- ‘riječni pijesak’), Ploče (od ploča ‘kvadratni kamen’) i Posedarje (od sedra ‘vapnenac’), a na vrste vode Bistra ili Slunj (od *sluzъ ‘sluzavo, vlažno korito’). Primjer je lažnoga prijatelja ime Srb koje se povezuje s glagolom‘srkati’ te označuje vrelo iz kojega se čuje određen zvuk, a ne odnosi se na etnonim. U hrvatskoj su ojkonimiji često uščuvani i dijalektni likovi kao što su Klanjec (kajk. klanac) ili Reka (usp. Rijeka). Smještajem su naselja uvjetovani ojkonimi Kutina i Kutjevo (naselja u kutu), Pleternica (područje izloženo vjetru), Sunja (područje okrenuto prema Suncu), Vrgorac (područje vrh/iznad gore), Vrlika (područje vrh/iznad rijeke) i Zagreb (područje za brijegom / iza brijega). Biljnim su nazivima motivirani ojkonimi Cerna (od cer), Drežnik (od drezga), Jasenice (od jasen), Jelsa (od jelsa ‘joha’), Koprivnica (od kopriva), Kostajnica (usp. kostanj ‘kesten’), Lipovac (od lipa), Maslenica (usp. maslina), Orahovica (od orah), Pirovac (od pir ‘vrsta žitarice’), Smokvica (od smokva) ili Vrbovec (od vrba), a nazivima biljnih zajednica imena Dubrovnik (od dubrava ‘listopadna šuma’), Gvozd i Zagvozd (od gvozd ‘šuma’), Lešće (od *lěsъ ‘lisnata šuma’), Lipik (od lipik ‘lipova šuma’) te Šibenik (usp. šiblje). Nazivima su životinja uvjetovana imena Jastrebarsko (od jastreb) i Krapina (od krap ‘šaran’). Na upravne i vlasničke odnose upućuju ojkonimi Banova Jaruga (usp. ban), Delnice (dio naslijeđene djedovine), Kraljevica (od kralj) i Županja (od župan). U skupini se ojkonima koji se odnose na gospodarsku djelatnost izdvajaju oni koji sadržavaju apelative koji se odnose na privođenje tla kulturi (na dobivanje plodnoga tla paljenjem upućuju imena Garešnica i Požega, a krčenjem Plaški), stočarstvo (imena Oklaj i Osijek upućuju na ograđena mjesta u kojima se drži stoka) i trgovinu (imena Subotišće, Torčec i Nedelišće upućuju na sajmene dane). Mjesta na kojima je šuma iskrčena kako bi se izgradilo obrambeno zdanje otkrivaju ojkonimi Ogulin i Opuzen, ona na kojima su izgrađene crkve otkrivaju ojkonimi Crikvenica (usp. crkva), Donji Miholjac (Mihael Arhanđel), Gospić (Gospa), Ozalj (sveti Anselmo), Sesvete (Svi sveti), Đurđevac, Suđurađ i Sveti Đurđ (sveti Juraj), Sumpetar, Supetar i Sveti Petar u Šumi (sveti Petar), Sutivan (sveti Ivan) te Vinkovci (sveti Vinko). Nazivi su crkvenih objekata motivirali ojkonime Beli Manastir (od manastir ‘samostan’), Kloštar Podravski (od kloštar ‘dio samostana određen za redovnike’) i Opatija (od opatija ‘benediktinski samostan’), a nazivima su crkvenih redova i crkvenih dužnosnika uvjetovani ojkonimi Biskupija, Ivanec (usp. ivanovci) te Đakovo i Žakanje (usp. istoznačnice đakon i žakan).
Od osobnih su imena i prezimena nastala imena naselja kao što su Borovo (od Boromir/Borislav), GrubišnoPolje (od Grubiša), Jalžabet (usp. Elizabeta), Karlovac (od Karlo), Metković (od Metković ‘prezime’ od Metko od Medo od Medvjed), Orebić (od Orebić ‘prezime’ od oreb ‘jastreb’), Oroslavje (od Oroslav), Petrinja (od Petrin od Petar), Zlatar (zabilježeno je ime Zlatarjevo, vjerojatno prema prezimenu Zlatar) itd. Na smjer iz kojega su stanovnici određenoga naselja pristigli upućuju ojkonimi kao što su Bošnjaci (od Bošnjak ‘Bosanac’; etnonim Bošnjak nastao je tek krajem 20. stoljeća) i Hercegovac,a na imena naroda (etnonime) ojkonimi Crnogorci, Horvati i Hrvace (usp. Hrvati) te Nijemci, a u zapadnoj Bosni i Sasina (usp. Sasi).
Hrvatski egzonimi
U Hrvatskoj postoji određen broj imena gradova, država, pokrajina koji se ne pišu i ne nazivaju onako kako ih nazivaju i zapisuju ljudi koji ondje žive, nego se za njih upotrebljavaju hrvatska imena, npr. Beč, Flandrija, Španjolska, Temza itd. Takva se imena nazivaju egzonimima.
Oni postoje i u drugim jezicima, npr. u ruskome Париж ‘Pariz’, Бавария ‘Bavarska’, Венгрия ‘Mađarska’, u engleskome Florence ‘Firenca’, Venice ‘Venecija’, u talijanskome Zagabria ‘Zagreb’, Zara ‘Zadar’, Parigi ‘Pariz’ itd.
Egzonimi su pokazatelji da postoje povijesne veze s određenim krajem ili gradom, da su s njima postojale kulturne, političke i gospodarske veze te smo zbog toga njihova imena davno prihvatili i prilagodili svojemu jeziku.
Egzonimi nastaju, upotrebljavaju se, a katkad i nestaju iz upotrebe. One koji se upotrebljavaju nazivamo aktualnim egzonimima, to je npr. Budimpešta za mađarski Budapest. Neki se s vremenom izgube, npr. zaboravljeno je i izgubljeno staro ime Požun za Bratislavu, Jedrene za Edirne, Stambol za Istanbul ili Carigrad, Turin za Torino, Draždani za Drezden, Gradec za Graz, Lipsko za Leipzig itd. Takva imena, koja su postojala, ali su se izgubila, zovemo povijesnim egzonimima.
Egzonimi su: sva imena država (Bjelokosna Obala, Francuska, Mjanmar), imena nekih gradova (Beč, Firenca, Napulj, Peking, Rim, Solun, Trst, Varšava, Ženeva), imena nekih rijeka i drugih vodnih objekata (Laba, Majna, Rajna, Temza), imena nekih pokrajina i saveznih država (Bavarska, Galicija, Kalifornija,
Kastilja, Katalonija, Lombardija, Normandija, Provansa, Saska, Štajerska,
Teksas, Toskana), imena nekih planinskih lanaca (Kordiljeri, Pireneji) imena nekih otoka (Korzika).
Svakodnevno se mnogi susreću s pitanjem koji je imenski lik bolje upotrijebiti. Dosad je pri Ministarstvu vanjskih i europskih poslova donesen samo službeni popis imena država. Kako je riječ o službenim imenima koja se upotrebljavaju u diplomaciji, pri izradi popisa moralo se voditi računa o izričitim zahtjevima određenih država da se u diplomaciji njihova imena ne mijenjaju, tj. ne prevode i ne transkribiraju, kao što su zatražile zemlje Bjelarus, Côte d’Ivoire, El Salvador, Kabo Verde i Republika Moldova. No popis službenih imena ne obvezuje hrvatske govornike u drugim prigodama. Tako je na primjer u novinama, udžbenicima, leksikografskim djelima i drugdje legitimno govoriti i pisati Salvador umjesto El Salvador. Pri nedoumicama u izboru imenskoga lika mnogima će pomoći knjiga Hrvatski egzonimi I.: imena država, glavnih gradova i njihovih stanovnika, objavljena 2016. godine.
Evo nekoliko primjera egzonima, od kojih se neki razliku u diplomatskome i općemu leksiku:
Bjelokosna Obala / Côte d'Ivoire ime je dobila po trgovini bjelokošću u doba francuske kolonijalne vlasti. Premda se u drugim jezicima najčešće prevodi (npr. engl. Ivory Coast, slov. Slonokoščena obala, češ. Pobřeží slonoviny, njem. Elfenbeinküste, šp. Costa de Marfil, tal. Costa d’Avorio), vlada Bjelokosne Obale od 1985. zahtijeva da se u službenoj komunikaciji i diplomatskim protokolima u svim jezicima upotrebljava isključivo francuska inačica imena – Côte d’Ivoire. No izvan diplomacije, u medijima, udžbenicima, atlasima, služimo se hrvatskim imenom. U hrvatskome se prijevodu pojavljuje nekoliko inačica, u prošlosti često Obala Slonove Kosti, zatim Obala Bjelokosti te Bjelokosna Obala. U Školskome rječniku hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje iz 2012. dana je prednost imenu Bjelokosna Obala.
Imena Latvija i Letonija mogu se pronaći i u medijima, udžbenicima, na zemljovidima, u leksikografskim djelima. Službenim je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova proglasio ime Latvija vjerojatno zato što je slično izvornomu imenu te države Latvijas Republika. U ruskome je Лaтвия, a tako je i u slovenskome te većini južnoslavenskih i istočnoslavenskih jezika. No u njemačkome je Lettland, dakle ‘zemlja naroda Leta’. Ista osnova Let- potvrđena je i u mađ. Lettország, fr. Lettonie, tal. Lettonia, šp. Letonia, rum. Letonia, grč. Λεττονία, mak. Летонија. Hrvatsko ime Letonija pokazuje pripadnost Hrvatske sredozemnomu i srednjoeuropskomu kulturnom krugu, o čemu svjedoče i hrvatski povijesni egzonimi Letonska i Lotiška. Šteta je što nije službenim proglašeno ime Letonija kad se već nije sačuvalo nijedno od povijesnih imena koja su oblikovana po vrlo čestome modelu na -ska u čijoj je osnovi ime naroda koji živi u toj zemlji. Imenu Letonija u prilog bi išlo i to što se sam jezik mnogo češće naziva letonskim nego latvijskim, a pridjev letonski ukorijenio se u općemu jeziku u sintagmi letonski gambit.
Država u jugoistočnoj Aziji sa službenim imenom Tajland do 1939. godine nazivala se Sijam (po kojemu su nazvani prvi poznati sijamski blizanci). Ime Tajland dolazi od Tailand, što znači ‘zemlja naroda Taj’. Jezik toga naroda naziva se tajskim. Šteta je što je propuštena prilika da se i zemlja nazove Tajska prema modelu Francuska, Španjolska itd., za što su se jezikoslovci više puta zauzimali.